Nedžib je rekao da nije dirao djedov sat. Majka mu je povjerovala, ali otac je slegnuo ramenima na način koji ostavlja vrata sumnji. Sin je ponekad posuđivao stvari bez pitanja. Imao je dvadeset šest godina i stari običaj da se brani preglasno. Za nedjeljnim ručkom poricao je sve glasnije, dok je Kenan ponavljao da nema smisla dizati tenziju zbog jednog sata. Njegova supruga Amina prestala je jesti.
Sat je pripadao njenom ocu. Nije bio skup, niti je uvijek pokazivao tačno vrijeme. Nosila ga je kad joj je trebao osjećaj da neko smiren ide s njom. Posljednji put vidjela ga je na komodi. Nakon ručka Nedžib je otišao bez uobičajene kafe. Amina je htjela krenuti za njim, ali Kenan joj je rekao da ga pusti da se ohladi. Zvučalo je razumno. To je kod njega najčešće i bio problem.
U srijedu je Kenan zamolio Aminu da usput preuzme njegov sat iz radionice, zaboravivši koliko je stvari dao istom čovjeku na pregled. Majstor je izvadio dvije vrećice. U jednoj je bio njegov ručni sat. U drugoj očev, rastavljen, s napuklim staklom. Rekao je da za ovaj još traži dio, ali da poslije takvog pada nema obećanja. Amina je odnijela obje vrećice kući.
Kenan je sat ispustio dok je pomjerao komodu. Onda ga je odnio na popravku, uvjeren da može vratiti stvar na mjesto prije nego što bude primijećena. Kad je počela potraga, bilo je lakše slegnuti ramenima nego priznati. Amina ga je slušala do kraja. Nije pitala za cijenu dijela. Pitala je zašto je gledao vlastito dijete kako se brani od nečega što nije uradilo.
Pozvao je sina pred njom, ali ona nije pristala biti svjedok koji će poslije potvrditi da se izvinio. Otišla je u drugu sobu. Razgovor je trajao kratko. Nedžib naredne nedjelje nije došao. Kenan je pripremio njegov omiljeni ručak i ljutio se što se hrana hladi. Amina mu nije pomogla pretvoriti sinov izostanak u novu krivicu.
Sat je mjesecima ostao u vrećici. S vremenom ga je drugi majstor uspio pokrenuti, ali Nedžib je prvi put ponovo došao prije toga, jednog utorka, samo majci na kafu. Kenan se vratio s posla dok su sjedili. Zastao je na vratima i pitao može li sjesti. Sin je pomjerio praznu šolju prema njemu. Ovaj put otac nije pokušao odlučiti šta taj pokret znači.