Sjećao sam se svake riječi. To je prvo što treba reći, jer sam kasnije tvrdio da sam bio umoran, zamišljen ili nedovoljno pažljiv. Kada je Nejra predložila da odustanemo od kupovine velikog stana, rekao sam da razumijem. Kada je pitala možemo li narednog mjeseca preseliti u manji, pristao sam. Sutradan sam govorio da smo samo razmatrali mogućnosti. Tako sam zadržavao sve otvoreno dovoljno dugo da ona odustane od pitanja.
U početku sam to smatrao načinom da izbjegnem svađu. Nije mi se sviđalo ono što predlaže, ali nisam želio izgledati tvrdoglav. Pustio bih je da ode spavati mirna. Ujutro bih se iznenadio njenoj sigurnosti da smo se dogovorili. Govorio sam da mi stavlja riječi u usta. Vrlo brzo počela je ponavljati istu rečenicu nekoliko puta, gledajući me dok potvrđujem da sam je čuo.
To me nerviralo. Tvrdio sam da razgovara sa mnom kao s djetetom. Nisam priznavao da sam sam napravio situaciju u kojoj običan odgovor više ništa ne znači. Jednom je poslije razgovora ostavila ključeve drugog stana na stolu. Rekla je da je našla mjesto koje može sama plaćati. Klimnuo sam glavom, uvjeren da će se i ta odluka rastopiti ako joj ne dam dovoljno ozbiljnosti.
U subotu je došla njena sestra s automobilom. Nejra je počela iznositi kutije. Pitao sam šta to radi i zašto mi nije rekla da zaista odlazi. Pogledala me preko naslona stolice. Nije više pokušavala ponoviti čitav razgovor od prethodne večeri. Rekla je da znam. U toj kratkoj rečenici prvi put nije bilo molbe da joj potvrdim ono čega se sjeća.
Mogao sam tada priznati. Umjesto toga rekao sam sestri da smo se očito pogrešno razumjeli. Sestra nije prihvatila ulogu sudije. Samo je uzela kutiju koju je Nejra spakovala i odnijela je niz stepenice. Ostao sam bez publike koja bi moju zbunjenost pretvorila u dokaz. Nejra je provjerila ladicu u kupatilu i stavila svoj ključ na prazni dio stola.
Poslije njenog odlaska htio sam joj napisati da sam spreman razgovarati. Čitao sam tu rečenicu nekoliko puta. Razgovarali smo mjesecima. Nije nedostajalo riječi, nego moja spremnost da vlastiti odgovor zadržim i sljedećeg jutra. Obrisao sam poruku. Kasnije sam poslao jednu u kojoj sam priznao šta sam radio, bez tvrdnje da sam upravo sve shvatio dovoljno duboko da mi zato treba dati novu priliku. Nije odgovorila. Ovog puta se jasno sjećam i toga.