Vedran je rezervisao stol za subotu ne pogledavši kalendar na Sabininom frižideru. Kad joj je rekao, ona je odmah odmahnula glavom. Tog dana nije mogla. Pored datuma nije pisalo ništa, samo mali krug nacrtan plavom olovkom. Pet godina ranije tada joj je umro suprug. Vedran je to znao, ali je datum držao negdje daleko, među podacima za koje misliš da neće ući u vaš obični vikend.

Ponudio je da pođe s njom. Rekla je da ide sama. Ponudio je da je odveze, da je poslije sačeka, da pripremi ručak. Svaka njegova ponuda bila je ljubazna, a iza svake raslo je isto pitanje: zašto ona tog dana ne želi njega? Sabina je gledala u masline koje je upravo presipala u zdjelu. 'Zato što ne želim nikome objašnjavati kako mi je', rekla je.

Te noći Vedran je ležao budan u svom stanu. Znao je da se takva ljubomora ne izgovara lijepo. Ipak je zamišljao čovjeka kojeg nikada nije sreo kao savršenog suparnika, pošteđenog svake buduće svađe i loše navike. Sabina mu je nekad pričala kako je pokojni muž ostavljao mokre peškire na krevetu. Tu običnu manu sada je zaboravljao. U glavi mu je ostao samo njen način da izgovori njegovo ime.

U petak joj je sve rekao, nespretno i bez opravdanja. Sabina nije pokušala dokazati da ga voli više. Rekla je da joj bivši život ponekad nedostaje, uključujući svađe i mokre peškire. Voljela je Vedrana, ali nije mogla obećati da će prestati nedostajati ono što je izgubila. On je sjedio pored stola i polako odlijepio etiketu s boce vode. Ostao je na večeri. Nisu došli do rečenice koja bi sve smirila.

U subotu joj nije slao poruke da provjeri treba li nešto. Popravio je policu u svom stanu, pogledao utakmicu i nekoliko puta podigao telefon. Predveče mu se javila sama. Pitala je zna li gdje se još mogu kupiti svježe kifle. Znala je, naravno, i ona. Rekao joj je da prodavnica na uglu radi do devet.

Došla je s kesom toplih kifli i umornim licem. Nije ispričala gdje je sve bila. Vedran je izvadio tanjire, a ona je našla džem. Stol koji je rezervisao ostao je za sljedeću sedmicu. Dok su jeli nad kuhinjskim sudoperom, Sabina mu je naslonila čelo na rame i ostala tako dovoljno dugo da se kifla u njenoj ruci ohladi.