Kada je Klara otključala stan, iz buduće radne sobe izašao je nepoznat čovjek s četkicom za zube. Oboje su zastali. Ona je nosila mjernu traku i uzorke zavjesa, on peškir prebačen preko ramena. Predstavio se kao novi podstanar i upitao je li vlasnik rekao da će doći. Klara je rekla da joj je vlasnik partner i da su u toj sobi planirali zajednički sto za rad. Čovjek je pogledao svoje otvorene kofere i sjeo na krevet.
Luka je tvrdio da stan još nije spreman za useljenje. Klara je mjesecima davala dio novca za renoviranje, birala boje i čekala da se završi kupatilo. Živjeli su odvojeno jer je on govorio da želi sve srediti prije početka zajedničkog života. Stan je sada imao uredno kupatilo, krevet za gosta i kuhinju punu namirnica koje nisu njihove. Nedostajala je samo istina da je prostor već počeo donositi prihod.
Podstanar je bio jednako prevaren u pogledu dogovora, iako je uredno platio najam. Klara mu je rekla da ne mora ništa pakovati zbog nje. Izašla je na hodnik i nazvala Luku. Priznao je da je sobu iznajmio na nekoliko mjeseci jer mu je trebalo novca. Nije rekao koliko dugo je namjeravao nastaviti primati njen doprinos, a da joj priča kako se majstori ne pojavljuju. Na to pitanje prvo je odgovorio da dramatizuje.
Sastali su se u stanu kad je podstanar bio na poslu. Klara je tražila jasan obračun novca koji je dala i onoga što je urađeno, uz dogovor kako će joj vratiti njen dio. Luka je ponudio da otkaže najam i odmah je useli. Nije razumio zašto joj to više ne zvuči kao željeni cilj. Klara je objasnila da ne želi dobiti sobu tako što će neko drugi iznenada izgubiti dom, niti početi zajednički život nakon što je mjesecima bila tuđi tihi ulagač.
Uz nezavisan stručni savjet dogovorili su povrat novca. Vezu su završili dok su još postojala otvorena pitanja oko stvari koje su zajedno kupili. Klara nije uzela zavjese jer nikada nisu bile sašivene. Ponijela je samo mjernu traku i kutiju uzoraka, osjećajući kako čak i sitni predmeti mogu biti teški kad nose plan koji se nije dogodio. Podstanaru je rekla da joj se javi samo ako mu treba pojašnjenje onoga što je lično vidjela.
Kasnije je iznajmila manji stan sama. Radni sto stao je uz prozor, ali ne i velika polica koju je zamišljala. Kupila je dvije manje. Prve večeri nije slavila samostalnost, nego se umorna raspakovala i naručila hranu. Ipak je prije spavanja izmjerila prozor bez potrebe da nekoga pita kada će soba konačno biti spremna. Bio je to običan posao koji je napokon vodio prema stvarnom mjestu.