Paketi su bili spremni prije podne. Volonterke su ih složile uz zid male sale, provjerile spisak i otvorile vrata ljudima koji su čekali na hladnom. Onda je Nedžad, voditelj akcije, rekao da podjela još ne počinje. Pokrovitelj kasni, a želi lično uručiti prve pakete. Alisa je pogledala prema ulazu, gdje je žena u radnoj uniformi provjeravala sat. Pitala je mogu li barem početi s onima koji moraju na posao.

Nedžad je odgovorio da bi poslije bilo teško objasniti ko je dobio prednost. Argument je zvučao uredno sve dok stariji čovjek nije rekao da mu autobus polazi za dvadeset minuta. Ako ga propusti, čekat će dugo. Nedžad mu je savjetovao strpljenje. Alisa je osjetila nelagodu koju je ranije lako potiskivala, uvjerena da se dobre akcije ne kritikuju zbog sitnica. Sada je gledala kako nečije vrijeme postaje materijal za tuđu svečanost.

Prošlo je još pola sata. Žena u uniformi izašla je iz reda i rekla da mora otići. Paket će, valjda, preuzeti drugi put. Nedžad je već razgovarao telefonom i nije je čuo. Alisa je uzela paket, provjerila ime na spisku i odnijela joj ga do vrata. Kad se vratila, nekoliko ljudi ustalo je očekujući da je podjela počela. Nedžad ju je povukao ustranu i rekao da mu ruši cijeli plan.

Pitala ga je kojem dijelu plana pripada žena koja će zbog kašnjenja možda izgubiti dio dnevnice. Rekao je da ne može znati svačiju priču. Alisa je odgovorila da mu ne treba svačija priča da počne u vrijeme koje je sam objavio. Nije mu uzela telefon niti pozvala ljude da protestuju. Samo se vratila stolu i počela prozivati imena. Druga volonterka stala je pored nje i dodavala pakete.

Pokrovitelj je stigao kad je pola sale već bilo prazno. Nije djelovao uvrijeđeno. Pitao je treba li nositi kutije. Nedžad mu je ponudio govor, ali je čovjek skinuo kaput i pomogao starijoj ženi da ponese stvari do taksija. Alisa nije osjetila zadovoljstvo što se voditelj postidio. Više ju je ljutilo koliko je poniženja nastalo iz njegove pretpostavke o tome šta važan gost želi, bez ijednog stvarnog pitanja.

Naredne akcije nisu je pozvali da vodi spisak. Nedžad je rekao da trebaju ljude koji znaju pratiti dogovor. Alisa je ponudila pomoć drugoj grupi, uz jedno jednostavno pitanje o vremenu početka. Na ulici je kasnije srela ženu u uniformi. Mahnule su jedna drugoj i nastavile svaka prema svom poslu. Nije bilo govora ni zajedničke fotografije, samo nekoliko minuta koje tog dana niko nije morao pokloniti protiv svoje volje.