Danica je kupila štitnike u boji šljive jer su jedini odgovarali njenim koljenima. Imala je četrdeset jednu godinu i uvjerenje da je prekasno za mnoge stvari, među njima i rolanje. Prijateljica ju je prijavila na kurs kao rođendanski poklon. Na prvom času držala se ograde i ozbiljno razmišljala da zahtijeva povrat prijateljstva umjesto novca.

Pokraj nje stajao je Armin, s novim rolama i izrazom čovjeka koji ne želi priznati da se također boji. Tvrdio je da je kao dijete vozio klizaljke. Instruktorica ga je zamolila da pokaže kako koči. Završio je sjedeći na strunjači, bez povrede, ali s manje sigurnosti. Danica mu je pružila bocu vode i rekla da je barem pronašao mjesto za odmor.

Počeli su vježbati zajedno nakon časa, uvijek u dozvoljenom dijelu dvorane. Danica je učila polako i glasno se radovala svakom uspješnom zaustavljanju. Armin je brzo napredovao, ali se ljutio na najmanju grešku. Kada bi ga pohvalila, odgovarao je da to još nije ništa. Jedne večeri odustala je od bodrenja i rekla da joj je teško uživati pored čovjeka koji stalno polaže nevidljivi ispit.

Skinuo je kacigu i dugo šutio. Nedavno je ostao bez posla na kojem je bio poznat kao onaj koji uvijek zna odgovor. Na kurs se prijavio da sebi dokaže da još može nešto savladati. Nije primijetio da je u dvoranu donio istu strogoću od koje je pokušao pobjeći. Danica mu nije ponudila novi način da pobijedi. Rekla je da može samo doći i provesti večer s njom, ako mu je to dovoljno zanimljivo.

Sljedeći put zakasnio je pet minuta i nije iznio veliko opravdanje. Vježbao je, pogriješio, nasmijao se i nastavio. Poslije su otišli na pizzu, noseći role preko ramena kao djeca koja se vraćaju iz škole. Danica je pričala o razvodu, ali ne kao o cijeloj biografiji. Armin je pričao o muzici, omiljenoj tetki i tome kako sprema previše riže svaki put.

Na završnom času trebali su obići dvoranu bez držanja za ogradu. Danica je krenula sporo, Armin nekoliko stopa ispred. Nije se vratio da je vuče. Sačekao ju je na cilju, uz osmijeh koji nije ocjenjivao vrijeme. Kada je stigla, zagrlila ga je previše snažno i oboje su se uhvatili za ogradu. Kasnije ju je pitao želi li izaći i bez rola. Rekla je da želi, ali da štitnike možda ponese za svaki slučaj. Smijali su se dok su sjedili na podu i odvezivali pertle.