Na kursu keramike Boris je stalno birao smeđu glazuru i nazivao je zelenom. Selma ga je prve dvije večeri ispravljala, treće mu je samo dodala pravu posudu. Bio je električar od pedeset dvije godine, s dlanovima na kojima se glina sušila u dubokim borama. Ona je restaurirala papir i na čas dolazila s tankim rukavicama, kao da se još nije odlučila želi li zaista išta uprljati.

Kad su pravili zdjele, Borisova je izgledala kao savijeni šešir. Selmina je bila besprijekorna, ali ju je instruktorica zamolila da prestane mjeriti rub. Boris se nasmijao sebi, nikome drugom. Selma mu je ponudila da zamijene mjesta pod lampom jer je mislila da slabije svjetlo pravi problem s bojama. On je rekao da neke boje razlikuje teško i da to ne može popraviti nova sijalica.

Posramila se što ga je popravljala bez pitanja. Na naredni čas donijela je naljepnice s nazivima svih glazura, ali ih nije odmah lijepila. Pitala je bi li mu koristile. Boris je kazao da bi, naročito zato što prodavačica u cvjećari njegovoj sestri već godinama šalje boje koje ona mrzi. Selma se nasmijala i priznala da cvijeće nikada ne kupuje sebi jer je uvijek čekala nekog drugog.

Razgovor je nakon časa potrajao do zatvaranja obližnje čajdžinice. Oboje su bili razvedeni i oprezni prema rečenicama koje zvuče kao obećanje. Boris je govorio o odrasloj kćerki koja mu ostavlja hranu, premda savršeno zna kuhati. Selma je ispričala kako još čuva dva pozorišna pretplatnička mjesta, iako već tri godine na predstave vodi različite prijateljice. Nisu jedno drugom nudili brzo rješenje za praznu stolicu.

Prije pečenja Selmi je napukla zdjela. Htjela ju je baciti, a Boris je predložio da sačeka instruktoricu. Popravka je ostavila vidljiv spoj, pomalo nalik rijeci na karti. Selma ga nije prekrila ukrasom. Kad su radovi izašli iz peći, Borisova zdjela bila je zaista zelena. Pokazao joj je naljepnicu koju je sačuvao u novčaniku, između kartice za alat i fotografije unuke koja mu se nedavno rodila.

Za završnu izložbu postavili su zdjele jednu uz drugu. Selma je donijela cvijeće kupljeno sebi i odvojila jednu grančicu za njegov rad. Boris je pitao ima li njeno drugo mjesto u pozorištu nekoga za petak. Rekla je da nema, ali da je predstava prilično duga. Ponudio je večeru poslije, ako im se još bude razgovaralo. Prihvatila je bez mjerenja koliko bi daleko taj petak mogao otići.