Dario je kupio dvije karte za noćni voz jer je Sanja govorila da voli jutra u gradovima u kojima nikad nije bila. Dva dana pred put rekla je da mora pomoći bivšem mužu oko bolesnog psa. Dario je poznavao psa i nije pravio problem. Predložio je da pomjere polazak. Sanja je odgovorila da on ipak ode, odmor mu treba više nego njoj i šteta je baciti obje karte.
Uvečer ga je nazvao njen bivši muž. Želio je provjeriti je li Sanja s Dariom, jer mu se ne javlja cijeli dan. Pas je bio zdrav i trenutno mu je spavao na nogama. Razgovor je kratko stao. Obojica su shvatila da postoji prostor između onoga što im je rečeno, ali nijedan nije želio nagađati gdje se Sanja nalazi. Dario je zamolio da joj samo kaže da ga nazove kad bude mogla.
Sanja se vratila oko deset, s vrećicom iz prodavnice i pričom o dugom redu. Dario je spustio dvije karte na sto. Nije spominjao telefon sve dok ona nije ponovo rekla da sutra mora kod psa. Tada joj je objasnio razgovor. Sjela je, ostavivši smrznuti grašak na rubu sudopera. Priznala je da s bivšim mužem povremeno putuje i pokušava obnoviti odnos, ali ovaj put ni njemu nije rekla cijelu istinu.
Bila je sama u hotelskoj sobi, pokušavajući odlučiti. Dario joj je vjerovao da je te večeri bila sama. Više nije mogao vjerovati da je njihov dvogodišnji zajednički život podrazumijevao isti dogovor za oboje. Sanja je govorila da nikad nije obećala da je prestala osjećati išta prema bivšem. Dario je odgovorio da nije tražio kontrolu nad njenim osjećajima. Tražio je da zna da živi u nečijoj nedovršenoj odluci, prije nego što joj preda svoje vrijeme.
Sutradan je zamijenio karte za kasniji datum i odvojena putovanja, koliko su uslovi dopuštali. Dogovorili su privremeno odvojeno stanovanje. Sanja je ponijela dio stvari i pitala hoće li je čekati. Nije rekao ni zauvijek ni nikada. Rekao je da neće organizovati život oko njenog povratka. Ta rečenica mu je ostala u ustima nepoznata, ali podnošljiva. Grašak su bacili jer je cijelu noć ostao na toplom.
Mjesec kasnije Dario je ipak ušao u voz. Na susjednom sjedištu sjedila je žena koja je odmah otvorila knjigu, zahvaljujući čemu nije morao pričati svoju priču. Ujutro je izašao u nepoznat grad i dugo birao gdje će doručkovati. Niko ga nije čekao. Prvi put ta činjenica nije zvučala kao kazna. Sjeo je uz prozor i naručio jelo koje Sanja nije voljela, pažljivo izgovarajući njegov nespretni strani naziv.