Tarik je pitao Almu šta želi za rođendan dok je birala deterdžent u prodavnici. Rekla je da ne zna. On je odgovorio da razmisli i pošalje mu link, da ne bi kupio nešto pogrešno. Bio je razuman kao i uvijek. Nikada nije zaboravio datum, nikada nije škrtario, svaki njen izbor bi uredno naručio i upakovao. Ipak je stajala pred policom s deterdžentima osjećajući umor koji nikako nije mogao pripadati samo tom pitanju.

Kod kuće je otvorila nekoliko prodavnica na telefonu. Sve što joj je stvarno trebalo već je planirala kupiti. Sve što bi je obradovalo tražilo je da prvo odluči zaslužuje li trošak. Na kraju je zatvorila ekran i rekla Tariku da ove godine želi poklon koji neće sama izabrati. On se nasmijao, misleći da mu daje zagonetku. Nije imala skriveni tačan odgovor. Upravo je to pokušavala prestati nositi u glavi.

Podsjetio ju je na kaput koji joj je nekada kupio i koji je zamijenila. Rekla je da ga se sjeća. Sjećala se i kako ga je njegovo razočaranje pretvorilo u posljednji poklon koji je sam izabrao. Oboje su od tada čuvali mir na isti način: ona bi odlučila, on bi platio, a zatim bi se pretvarali da je kutija iznenađenje. Nije ga optužila da je ne poznaje. Pitala ga je može li podnijeti da je poznaje nesavršeno.

Na rođendan je dobila veliku kutiju. Unutra je bio durbin za posmatranje ptica i mala sveska bez ukrasa. Tarik je rekao da je prošlog proljeća šest puta zaustavila šetnju da pokaže pticu čije ime ne zna. Alma se toga nije sjećala. Sjetila se kada je otvorila svesku i našla grubo nacrtanu rutu njihove uobičajene šetnje. Durbin je bio težak, prevelik za njene male ruke. Ali neko je primijetio nešto što nije stigla pretvoriti u zadatak.

Izašli su istog popodneva. Alma nije uspijevala namjestiti sliku i prvo je vidjela samo mutne grane. Tarik je ponudio da pokušaju zajedno, pa priznao da ni on ne zna. Smijali su se vlastitim ozbiljnim licima pored praznog stabla. Na kraju su ugledali sasvim običnu vranu. Alma ju je gledala mnogo duže nego što prizor zaslužuje, zadovoljna što joj se tog dana ništa nije moralo opravdati velikim rezultatom.

Sljedeće sedmice zamijenili su durbin za lakši. Tarik je išao s njom i nije izgledao povrijeđeno. Svesku je zadržala. U nju nije upisivala nazive ptica, nego datume šetnji i sitnice koje su im se dogodile. Prva bilješka glasila je da je vrana pobjegla prije fotografije. Ispod nje je Tarik kasnije dodao da je poklon ipak uspio, iako su pola popodneva gledali na pogrešnu stranu.