Na stolu su ležala dva oglasa za stanove. U jednom gradu Luka je imao posao koji je želio zadržati, u drugom je Merima dobila priliku blizu svoje sestre i nećaka. Četiri godine veze provele su ih kroz dovoljno teških dana da su vjerovali kako mogu riješiti i ovo. Razgovarali su o vozovima, posjetama i mogućem preseljenju. Svaki plan izgledao je razumno dok jedno ne bi pokušalo zamisliti vlastito jutro u njemu.
Luka je volio svoj grad, mali krug prijatelja i posao koji ga nije činio bogatim, ali mu je davao mir. Merima je željela drugačiji ritam i blizinu porodice koju godinama viđa u kratkim posjetama. Nijedno nije lagalo o tome. Ipak, dugo su se ponašali kao da će dovoljno ljubavi proizvesti treću mogućnost u kojoj niko ne gubi ono što mu je važno. Tražili su je u kalendarima, umorni od vlastite razumnosti.
Jedne večeri Merima je rekla da se ne želi preseliti samo na probu. Želi stvarno otići, bez stalnog osjećaja da ostavlja otvorena vrata za povratak koji ne planira. Luka je priznao da ne želi vezu koja će godinama živjeti od putovanja. Nije to bio ultimatum. Bio je odgovor koji je odgađao jer je znao šta znači. Sjeli su na pod kraj kauča, bez papira između njih, i prvi put prestali popravljati plan.
Nisu se rastali te iste večeri kao ljudi iz uredne priče. Još su nekoliko puta pokušali pregovarati, zagrlili se, posvađali oko sitnice i opet završili na istom mjestu. Onda su počeli dijeliti stvari. Merima je uzela šolje koje je donijela, Luka zadržao biljku koju je više zalijevao. Poklone nisu vraćali kao dokaze koje treba ukloniti. Neke su stvari ostale bez jasnog vlasnika, pa su ih podijelili običnim pitanjem kome su potrebnije.
Na dan odlaska Luka joj je pomogao spustiti kofere. Nije išao do stanice jer je rekla da joj je oproštaj na peronu pretežak. Zagrlili su se pred zgradom, dugo i nespretno. Merima je zaplakala, a on joj nije rekao da će sve biti dobro. Rekao je da će mu nedostajati. Bilo je dovoljno istinito da ne mora zvučati utješno. Otišla je, a vrata za sobom zatvorio je pažljivo, kao svakog drugog dana.
Mjesecima kasnije razmijenili su kratke poruke. Ona se navikavala na novi posao, on počeo ponovo izlaziti s prijateljima. Nisu pokušavali iz svakog dobrog dana dokazati da je raskid bio ispravan, niti iz svakog lošeg da je bio greška. Merima je jednom izvadila njegovu poklonjenu knjigu i čitala do kasno. Luka je zalio biljku. Život se nastavljao s tragovima ljubavi koju nisu morali proglasiti neuspjelom da bi prestali živjeti zajedno.