Nataša je prva stigla na vrh i sjela na kamen da zategne pertle. Prijateljica Sonja došla je zadihana, pogledala je s očiglednim olakšanjem i rekla da je divno vidjeti je ovako snažnu. Nataša se nasmijala. Cijelo ljeto je hodala. Sonja je dodala da nije htjela zapitkivati poslije svega što je prošla. Nataša je podigla glavu. Osim pokvarenog frižidera, toga ljeta nije prošla ništa što je zahtijevalo poseban oporavak.
Sonja je najprije zašutjela. Zatim je spomenula novac koji je njen muž predao Natašinom suprugu Bruni. Nije očekivala da ga vrate. Samo joj je bilo važno da su pomogli oko liječenja. Nataša je rekla da nikakvog liječenja nije bilo. Sjedile su na kamenu dok su drugi prolazili pored njih. Sonja je uzalud tražila manje ružnu mogućnost, neku bolest koju prijateljica još ne želi priznati. Nataša je morala dvaput ponoviti da je zdrava.
Bruno je kod kuće prvo pitao koliko Sonja zna. To pitanje ostalo je između njih dok je skidao cipele. Dugovao je ljudima novac zbog propalog posla koji je pokušavao sakriti i od nje. Nije mogao ponovo tražiti zajam pod vlastitim imenom. Nekolicini prijatelja rekao je da im treba pomoć za njeno liječenje i zamolio ih da je ne uznemiravaju pitanjima. Njena navodna potreba za mirom savršeno je čuvala njegovu priču od provjere.
"Nisam rekao da umireš", izgovorio je, kao da je tamo povukao pristojnu granicu. Nataša je tada sjela jer joj noge poslije cijelog uspona prvi put nisu bile sigurne. Sjetila se voća koje su donosili, neobično blagih razgovora i prijatelja koji je odbio da mu plati popravku bicikla. Ona je zahvaljivala ljudima misleći da je vole. Voljeli su je, shvatila je, samo je Bruno toj ljubavi stavio izmišljenu cijenu.
Tražila je da pred njom nazove svakoga. Nije htjela sastanak na kojem će ona umirivati ljude dok se on kaje. Bruno je telefonirao za kuhinjskim stolom. Jedan prijatelj je vikao, drugi je prekinuo vezu, treći je tražio vrijeme do kada će dobiti novac. Kada je Bruno krenuo objašnjavati koliko se ona potresla, Nataša ga je zaustavila. Ni njena sadašnja bol nije smjela postati sljedeći razlog da mu popuste.
Prespavala je kod Sonje. Ujutro je na stolu zatekla dvije šolje kafe i tanjir običnog prepečenog hljeba. Sonja je pitala želi li razgovarati ili opet nekuda hodati. Nataša je izabrala hodanje, kratko, bez uspona. Prije izlaska nazvala je prijatelja koji je popravio bicikl i rekla da mu duguje zahvalnost koju sada tek razumije. Nije obećala da će ona vratiti Brunine dugove. Uzela je svoju jaknu i ostavila telefon na punjaču.