Vera je primijetila prazno mjesto na prstu kada je dohvatila peškir. Prsten joj je posljednjih mjeseci bio labav, ali odgađala je odlazak zlataru jer ga nije željela ostaviti ni nekoliko dana. Sada je stajala na rubu mora i pokušavala tačno rekonstruisati svaki pokret ruke. Ivan je ostavio knjigu. Pitao je gdje je posljednji put bila sigurna da ga ima. Na doručku, rekla je, odmah poželjevši da može ponuditi manji komad dana.

Pretražili su torbu, sandale i udubljenja među kamenjem. Ivan je pažljivo istresao peškire iznad suhog pijeska. Vera je svakih nekoliko minuta pronašla nešto sjajno i osjetila isti kratki udar nade. Bili su to komadić stakla, zatvarač minđuše i mokra ljuska suncokreta. Kada je podigla zgužvanu foliju, odjednom je zaplakala. Ivan je kleknuo pored nje, ne pokušavajući objasniti koliko je mali predmet na tako velikoj plaži.

Nosila je taj prsten dvadeset osam godina. Na njegovoj unutrašnjoj strani datum je bio gotovo nečitljiv, a izvana je imao sitno udubljenje od jednog davnog pada na stepenicama. Vera je znala svaku nepravilnost. Ivan je rekao da mogu ostaviti broj u obližnjem kafiću ako ga neko pronađe. Nije spominjao kupovinu novog. Ona je ipak pitala hoće li misliti da joj njihov brak ništa ne znači zato što nije na vrijeme smanjila prsten.

"Mislim da si izgubila prsten", odgovorio je. "I da ti je jako žao." Vera ga je pogledala gotovo ljutito. Željela je da razumije koliko je izgubila, ali mu je istovremeno bila zahvalna što gubitku ne dodaje optužbu. Ispričala mu je da ga nikada nije skidala ni kada su bili toliko ljuti da su večerali u različitim sobama. Ivan se sjetio tih večera. Rekao je da je dobro što su se vraćali za isti stol, čak i kada nijedno nije znalo kako da započne.

Sunce je već bilo nisko kada je Ivan predložio da stanu. Vera je tražila još deset minuta. On je pristao, pa otišao do auta po njen džemper. Kada se vratio, našao ju je kako sjedi na peškiru. U dlanu je držala sve male stvari koje je pronašla. Razdvojila je kamenčiće od otpada i zatvorila praznu šaku. Bila je spremna krenuti, iako nije bila manje tužna.

U kafiću su ostavili broj telefona, popili vodu i naručili sendviče jer nisu ručali. Vera je nekoliko puta pogledala prema plaži. Ivan joj nije govorio da prestane. Na putu prema smještaju uhvatila ga je za ruku. Njegov prsten dotakao je golu kožu njenog prsta. Osjećaj je bio nov i pomalo bolan. Nije povukla ruku, a on nije popustio stisak.