Karte su stajale pod magnetom na frižideru cijeli mjesec. Jasmin je kupio mjesta blizu prolaza jer je znao da Dženana ne voli prolaziti preko tuđih koljena. Bio je to koncert grupe koju su slušali kada su se upoznali. Svakog jutra, dok je uzimala mlijeko, gledala je datum i računala koliko joj je još ostalo vremena da prestane lagati.
Tri mjeseca ranije ponovo je srela Igora, prijatelja s fakulteta. Prvo su pili kafu poslije posla. Zatim je počela gasiti obavijesti na telefonu i govoriti Jasminu da ostaje u kancelariji. Igor nije obećavao zajedničku budućnost. Upravo joj je ta privremenost izgledala kao sloboda, sve dok nije shvatila da svoju slobodu plaća tuđim neznanjem.
Na probi za školski koncert svoje odrasle kćerke, koja je predavala muziku, gledala je Jasmina kako strpljivo pridržava stalak učeniku. Nije postao bolji čovjek tog popodneva. Bio je isti čovjek kojeg je posljednjih mjeseci u mislima pretvarala u dosadnu prepreku. Dženana je izašla u hodnik i napisala Igoru da neće doći na dogovorenu večeru. Potom je ugasila telefon da ne bi čekala odgovor umjesto razgovora kod kuće.
Jasmin je slagao veš kada mu je rekla. Nije iznijela dugu priču o njihovoj udaljenosti. Rekla je šta je uradila, koliko dugo traje i da je odlučila prekinuti. Jasmin je odložio majicu koju je upravo presavio. Pitao je zna li još neko. Zatim je tražio da večeras ode kod sestre. Nije podigao glas, što joj nije olakšalo nijednu rečenicu.
Sutra je poslala poruku s pitanjem treba li nešto donijeti iz prodavnice. Odgovorio je da ne treba. Tek tada je razumjela koliko je njena potreba da nešto popravi brža od njegovog prava da bude povrijeđen. Prestala je nuditi sitne usluge kao zamjenu za odgovor. Prekinula je kontakt s Igorom i Jasminu, kada je pitao, pokazala poruku, bez zahtjeva da joj zbog toga vjeruje.
Na godišnjicu nije bilo zajedničke večere. Jasmin je na koncert poveo prijatelja koji je znao sve pjesme. Dženana je kod sestre prvi put oprala kosu bez provjeravanja telefona između dva pokreta. Kasnije su počeli razgovore uz stručnu pomoć. Neke večeri završavale su ranije, jer Jasmin nije mogao slušati više. Ona je učila ostati prisutna bez molbe da patnja dobije rok.
Godinu poslije još su živjeli odvojeno, ali su se viđali subotom. Na jednoj šetnji Jasmin je spomenuo novi koncert. Dženana nije pitala znači li to poziv. Nastavili su do pekare, gdje je on kupio dva peciva i pružio joj jedno. Bio je to mali zajednički trenutak, dovoljno stvaran da ga ne mora pretvoriti u obećanje potpunog oprosta.