Biserka je za kćerkino vjenčanje naručila premalo cvijeća. Shvatila je to tek kad su stolovi postavljeni, a posljednja tri ostala prazna. Cvjećara je već zatvorila kombi, i njena kćerka govorila je da niko neće gledati vaze. Biserka je znala da je u pravu, ali se ipak borila sa suzama. Nije plakala zbog cvijeća nego zbog bivšeg muža, koji se pojavio ranije i bez pitanja premjestio njeno mjesto za stolom.

Mladoženjin stric Vedad stajao je pokraj prozora s kutijom svijeća. Pitao je želi li da razdvoje velike bukete. Biserka je kimnula. Pronašli su devet običnih tegli u kuhinji i rasporedili grančice tako da nijedan stol ne ostane prazan. Vedad nije govorio da se smiri niti kako je svadba uvijek stresna. Samo je držao stabljike dok ih je ona kratila kuhinjskim makazama koje nisu bile dovoljno oštre.

Usred posla stigao je njen bivši muž i rekao da su ih premjestili radi boljih fotografija. Biserka je ovaj put odgovorila da želi prvobitno mjesto. Kćerka je potvrdila njen zahtjev. Vedad je nastavio prati jednu teglu, dajući im prostor za razgovor. Kasnije joj je priznao da je udovac i da često osjeća kako drugi ljudi misle da najbolje znaju gdje bi trebao sjediti, koliko se smijati i kada ponovo izlaziti među svijet.

Na slavlju su plesali tek pred kraj, kad su cipele postale neudobne, a fotograf spakovao dodatna svjetla. Biserka je rekla da sutra mora vratiti iznajmljene stolnjake. Vedad je ponudio pomoć s kutijama, bez velikog poziva na večeru. U nedjelju su ih odvezli zajedno i poslije popili kafu na benzinskoj pumpi. Nije bilo naročito romantično, ali joj se dopalo što se s njim može smijati lošem sendviču i umoru, bez šminke koja skriva podočnjake.

Kad je kćerka kasnije upitala šta se dešava između njih, Biserka je odgovorila da još ne zna. Nije tražila odobrenje, ali nije ni pravila tajnu. Vedad ju je nazvao u ponedjeljak da pita jesu li se noge oporavile. Dogovorili su kratku šetnju poslije posla. Donijela mu je jednu teglu s preživjelim cvijetom, a on njoj makaze koje dobro sijeku. Biserka se smijala toliko da su prolaznici pogledali prema njima. Nakon godina velikih porodičnih događaja, radovala se nečemu što je pripadalo samo običnom ponedjeljku.