Subotom je Dunja ručala sama. Njen suprug Filip odlazio je u hotel da radi dodatnu smjenu na recepciji. Govorio je da štedi za zamjenu prozora, pa je prestala prigovarati praznim vikendima. Ponekad bi mu ostavila kolač u kutiji, a on bi se vratio kasno i pohvalio je, ne rekavši da kutiju nije ni otvorio.

Direktoricu hotela srela je pred prodavnicom, dok su obje pokušavale smjestiti kupovinu u prepun gepek. Dunja je u šali rekla da joj duguje barem jednu slobodnu subotu s mužem. Žena nije razumjela. Filip kod njih nije radio od prošlog proljeća. Posao je trajao dva vikenda, kao zamjena. Dunja joj je pomogla zatvoriti gepek, pozdravila se i zaboravila vlastitu kesu na asfaltu.

Te večeri nije ga dočekala pitanjem gdje je bio. Rekla mu je šta je saznala. Filip je sjeo bez skidanja jakne. Novac je gubio na klađenju. Počeo je s malim ulozima, zatim je pokušavao vratiti izgubljeno, pa je svaki vikend postajao nastavak prethodnog. Nije postojao novac za prozore. Dio njihovih zajedničkih ušteđevina također je nestao.

Dunja ga je pustila da govori, ali je zaustavila rečenicu u kojoj je obećao da će sve vratiti jednim dobrim potezom. Nije željela novi plan sastavljen od iste nade koja ih je dovela za taj sto. Tražila je pregled računa i vremena da odluči šta može podnijeti. Filip je prvi put rekao da ne zna može li sam prestati. Izgovorio je to gotovo nečujno, gledajući neotvorenu kutiju kolača.

Sljedeće sedmice potražio je stručnu podršku i prestao raspolagati novcem koji je Dunja čuvala za kućne troškove. Ona se privremeno preselila kod prijateljice. Nije odlazila da bi ga natjerala na promjenu, nego da bi mogla spavati bez osluškivanja njegovog telefona. Viđali su se srijedom na kratkoj šetnji. Ponekad su razgovarali samo o tome ko će zaliti biljke.

Jedne subote Filip joj je poslao fotografiju kuhinjskog stola. Na njemu su bile dvije šolje i prazno mjesto za kutiju. Nije napisao da se sve promijenilo. Pitao je želi li doći na kafu, na sat vremena. Dunja je dugo gledala poruku. Pristala je, ali je rekla kada odlazi. U prodavnici je kupila mali kolač, dovoljan za dvoje, i prvi put nije nosila nikakvo obećanje za sljedeći vikend.