Na času jezika trebali su odglumiti kupovinu karte. Alma je prodavala, Petar putovao, ali oboje su zaboravili riječ za peron. Umjesto da potraži u knjizi, nacrtao je voz na poleđini zadatka. Ličio je na ormar s točkovima. Alma se nasmijala toliko glasno da je profesorica zamolila da i ostatak grupe vidi razlog njihove nesposobnosti da krenu na vrijeme.
Oboje su imali četrdeset godina i drugačiji razlog za kurs. Alma je planirala tromjesečnu stručnu obuku, Petar posjetu bratu koji je živio daleko. Poslije časa išli su do iste stanice, ponavljajući riječi uz pogled na izloge. Alma je tačno izgovarala duge imenice, ali se stidjela govoriti. Petar je govorio slobodno i pogrešno, bez posebne muke. Dogovorili su se da joj on posudi hrabrost, a ona njemu završetke riječi.
Kada je grupa otišla na večeru, sjeli su jedno pored drugog. Petar joj je ispričao kako se poslije razvoda ponovo naučio kuhati za jednu osobu. Alma je rekla da nikad nije bila u braku, pa su ljudi iz toga često izvlačili tužne zaključke koje ona nije prepoznavala. Petar nije ponudio nijedan zaključak. Samo ju je pitao da li voli putovati sama. Razgovor je trajao dok konobar nije počeo slagati stolice.
Poljubili su se dvije sedmice prije njenog odlaska. Sutradan je Alma skoro nazvala da odgodi obuku, zatim se naljutila na sebe što je novu ljubav odmah pretvorila u ispit žrtvovanja. Petru je rekla za taj trenutak. On je priznao da je poželio zamoliti je da ostane, ali da ne želi biti razlog zbog kojeg će jednog dana mrziti vlastiti kalendar. Dogovorili su nedjeljne razgovore, bez obećanja da će svaki trajati satima.
Prvog mjeseca sve je išlo lako. Drugog su se posvađali jer je Petar zaboravio javiti da putuje bratu, a Alma čekala poziv. Nije kupio cvijeće preko interneta. Nazvao je, saslušao je i upisao zajednički termin koji je mogao poštovati. Ona je priznala da čekanje nije značilo kako cijelo njeno veče mora propasti. Počeli su slati kratke snimke svakodnevice, među njima jedan pokvaren automat i loše izgovorenu narudžbu supe.
Kad se vratila, Petar ju je čekao na pogrešnom peronu. Poslala mu je fotografiju table umjesto ljutite poruke. Dotrljao je kofer koji je ponio da joj pomogne, prazan i sasvim nepotreban. Alma ga je zagrlila, pa sjela na klupu dok ne prestane da se zadiše. Nisu odmah otišli kući. Prvo su kupili dvije karte za kratko putovanje koje su oboje željeli, ovaj put na istom šalteru i bez crteža.