Radijska stanica bila je na spratu iznad Merimine pekare. Svakog jutra voditelj Ognjen naručivao je kiflu bez sjemenki, a zatim ostavljao pola. Merima je to smatrala tihom uvredom zanatu. Njegov glas slušala je dok mijesi prvo tijesto: vedar, uredan i neumoran, čak i kad najavljuje kišu. Kad bi sišao po kafu, jedva bi promrmljao pozdrav. Zaključila je da svu ljubaznost potroši na slušaoce prije nego što je ona otvori.
Jednog jutra nestalo je struje u cijeloj ulici. Peći su već završile prvu turu, a radio prešao na rezervni program iz drugog grada. Ognjen je sišao s baterijskom lampom i pitao treba li pomoći. Merima mu je dala papirne vrećice. U mraku su slagali narudžbe pod svjetlom telefona, dok su redovni kupci na vratima izgovarali imena umjesto brojeva računa. Ognjen je svakoga pitao želi li pomoć do izlaza, mnogo tiše nego pred mikrofonom.
Kad je gužva prošla, Merima je prelomila toplu kiflu i ponudila mu polovinu. Priznao je da prije programa ne može jesti zbog treme. Polovinu koju ostavi ponese tehničaru, ali je uvijek zaboravio zatražiti drugu vrećicu. Vodio je jutarnji program jedanaest godina. Merima ga je pogledala u nevjerici. Rekao je da godine nauče čovjeka kako da trema ne zvuči, ne kako da nestane. Ona je rekla da i dalje provjerava zaključanu radnju tri puta.
Ognjen je pitao zašto nikada ne govori o svojoj pekari u programu posvećenom susjedstvu. Merima je priznala da se boji kako će joj glas zvučati. Ponudio je razgovor bez emitovanja, samo da čuje sebe. Snimili su nekoliko minuta telefonom: pričala je o tijestu koje ne možeš požuriti i kupcu koji naručuje tri različite kifle da ne mora priznati koju najviše voli. Kad je preslušala snimak, nije čula nesigurnost nego umornu ženu koja zna svoj posao.
Struja se vratila dok su pili drugu kafu. Ognjen je morao gore, ali nije ponudio da od njih napravi jutarnju priču. Pitao je kad pekara nedjeljom zatvara. Merima je rekla u podne, osim ako tijesto odluči drugačije. Sačekao ju je u pola jedan s dvije karte za izložbu fotografija. Oboje su stigli pospani i ostali duže nego što su planirali. Sljedećeg jutra naručio je dvije kifle i dvije vrećice. Merima je jednu označila njegovim imenom, a na drugoj napisala da pozdravi tehničara.