Na plakatu je velikim slovima pisalo "Besplatna radionica mozaika". Jelena je pristala voditi je jer je kulturni centar želio privući ljude koji inače ne dolaze. Organizator Denis rekao je da su materijali osigurani. Dvadeset odraslih učesnika već je izabralo boje i počelo slagati kamenčiće kada joj je pomoćnik donio spisak za naplatu. Za svaki započeti okvir trebalo je platiti iznos koji niko ranije nije spomenuo.

Jelena je pitala je li riječ o dobrovoljnom prilogu. Pomoćnik je rekao da nije, jer je materijal skup. Pogledala je salu. Jedna žena dovela je sestru kao rođendanski poklon, mladi par dijelio jednu kutiju, a penzioner u uglu pažljivo kopirao cvijet s vlastite maramice. Niko nije došao tražiti uslugu bez vrijednosti. Došli su na događaj čiju je cijenu organizator već sam naveo kao nulu.

Denis je tvrdio da je besplatna samo nastava, što bi svako trebao razumjeti. Jelena mu je pokazala plakat na zidu, ali više ju je naljutilo što je htio da ona naplati novac. Njeno lice bilo je ono kojem su ljudi upravo počeli vjerovati. Rekla je da neće nastaviti dok učesnicima jasno ne objasni šta se dogodilo i ponudi mogućnost da odu bez troška, uključujući one koji su već koristili materijal.

Objasnio je uz mnogo riječi o nesporazumu. Ljudi nisu reagovali jednako. Neki su mogli platiti, ali nisu željeli. Drugi su se zacrvenjeli jer nisu ponijeli novac. Jelena je rekla da niko ne mora objašnjavati svoje finansije pred salom. Direktor centra, pozvan iz kancelarije, odlučio je pokriti materijal iz budžeta događaja i razgovarati s Denisom odvojeno. Radionica je nastavljena, ali osjećaj dobrodošlice nije se vratio odmah.

Pred kraj je penzioner iz ugla pitao smije li odnijeti okvir kući bez kasnijeg računa. Jelena je osjetila sram koji nije sama izazvala. Odgovorila je jasno da smije i dala svakome kratku potvrdu da nema obavezu plaćanja. Denis joj je poslije rekao da je pretjerala s papirom i pitanjima. Ona je odgovorila da povjerenje ljudi kojima je već jednom promijenio uslove ne može vratiti još jednim neodređenim obećanjem.

Sljedeću radionicu organizovala je sama s centrom. Na pozivu je pisalo šta je uključeno, koliko traje i da nema naknadnih troškova. Penzioner je ponovo došao, ovaj put s komšijom. Donio je fotografiju mozaika koji je objesio iznad kuhinjskog stola. Jelena ga nije zamolila da svojim osmijehom reklamira događaj. Pitala je kakve boje želi danas. Izabrao je crvenu i počeo raditi bez pogleda prema vratima, kao čovjek koji ovaj put zna na šta je pristao.