Kada je četvrti gost otkazao dolazak, Dalila je spustila telefon na sto i pogledala čovjeka preko puta. Marko je držao sličnu poruku na svom ekranu. Pozvani su na večeru sa zajedničkim prijateljima, a sada su svi ostali imali iznenadne obaveze. Konobar je pitao hoće li zadržati veliki sto. Dalila je rekla da prvo moraju utvrditi jesu li gosti ili predmet tuđeg plana.
Marko se nasmijao s olakšanjem. Bio je razveden dvije godine i umoran od prijatelja koji njegov slobodan petak smatraju kvarom koji treba popraviti. Dalila je bila udovica, ali nije željela da se svako novo poznanstvo predstavi kao hrabar povratak životu. Živjela je i prije te večere, radila, smijala se i ljutila. Samo nije imala partnera. Marko je klimnuo bez pokušaja da njenu rečenicu pretvori u tužnu temu.
Odlučili su ostati jer su oboje bili gladni. Preselili su se za manji sto i naručili jela koja prijatelji vjerovatno ne bi odobrili za prvi sastanak: ona bijeli luk, on supu koju je glasno hladio. Razgovor je postao lagan čim su prestali glumiti zahvalnost za aranžman. Marko je pričao o komšiji koji uzgaja paprike na stepeništu, Dalila o poslu u kojem svi traže hitno ono što su sami zaboravili poslati.
Pred desert oboje su dobili poruke s istim pitanjem: kako ide? Dalila je predložila da odgovore fotografijom praznog stola. Marko je rekao da bi onda prijatelji mogli doći provjeriti jesu li pobjegli. Nasmijali su se i ugasili telefone. Nisu morali dijeliti svaku dobru minutu s ljudima koji su je pokušali unaprijed proglasiti uspjehom. Kada su izašli, bilo je kasno, ali nijedno nije žurilo prema automobilu.
Šetali su do fontane koja nije radila. Marko je upitao želi li ponoviti večeru, ovaj put bez bolesnih tetki i iznenadnih poslovnih poziva u pozadini. Dalila je rekla da želi kafu, jer bi voljela vidjeti kakav je i prije mraka. Dao joj je broj bez šale o vlastitim godinama. Ona mu je poslala svoje ime odmah, da im prijatelji ne bi ponovo preuzeli ulogu posrednika.
Njihov odnos razvijao se polako, s nekoliko dobrih sastanaka i jednim dosadnim izletom koji su oboje priznali. Kada su prijatelji tražili zasluge za početak, Dalila je rekla da su zaslužni za rezervaciju, ostalo je njihov posao. Marko ju je pogledao i nasmiješio se. Kasnije su ih pozvali na večeru u svom društvu, jasno, bez iznenađenja. Ovog puta svi su došli, a Dalila i Marko sjedili su jedno pored drugog zato što su sami izabrali mjesta.