Adisa je rezervisala stol, provjerila jelovnik i čak nazvala da pita imaju li mirniji dio restorana. Bila je to njena prva pozivnica Denisu nakon četiri sastanka koje je uglavnom on organizovao. Željela je pokazati da primjećuje šta voli. Kada su stigli, restoran je bio zatvoren zbog iznenadnog kvara u kuhinji. Poruka je ostala na njenom utišanom telefonu. Denis je slegnuo ramenima i rekao da mogu negdje drugo. Adisa je već tražila šta sve mora popraviti.
Nazvala je dva lokala, otvorila mapu i počela govoriti sve brže. Denis je predložio klupu i sendviče, ali joj je to zvučalo kao pristojno prihvatanje nečeg lošijeg. Bila je odrasla žena koja je vodila složene poslove, a jedan zatvoren restoran natjerao ju je da se osjeti kao djevojčica s pogrešno urađenim zadatkom. Rekla je da joj je žao što mu je pokvarila nedjelju. On je pogledao sat i odgovorio da nedjelja još nije ni počela.
Kupili su hranu u maloj prodavnici i sišli do vode. Adisa je shvatila da nije uzela salvete, pa se opet izvinila. Denis je iz džepa izvadio zgužvane papirne maramice. Rekao je da se sastanak neće ocjenjivati i da nema skrivenog obrasca za prigovore. Nasmijala se, ali nije odmah povjerovala. U prethodnoj vezi svaka mala greška postajala je dokaz da se nije dovoljno potrudila. Sada je unaprijed izgovarala kritiku, nadajući se da je on neće morati izgovoriti.
Denis joj nije rekao da sve zaboravi. Pitao je želi li stvarno ovdje jesti ili pristaje samo zato što je on predložio. Pogledala je rijeku, hranu u krilu i ljude koji prolaze bez naročitog plana. Rekla je da želi. Tek tada je počela osjećati glad. Pričali su o sasvim običnim stvarima, njegovom neurednom ormaru, njenom starom biciklu, komšiji koji uvijek previše glasno pozdravlja. Nije bilo ničega što bi stalo u savršen opis izlaska.
Kad je počela kiša, preselili su se pod nadstrešnicu. Denis je prosuo ostatak napitka po vlastitoj cipeli i na trenutak se naljutio. Adisa je osjetila olakšanje što ni on ne pretvara svaku neprijatnost u mudru pouku. Dala mu je posljednju maramicu. Smijali su se tek poslije, kad cipela više nije bila glavni događaj. Poljubio ju je dok su čekali da kiša oslabi, s rukama još ljepljivim od hrane.
Sljedeći put Adisa je opet rezervisala stol. Nije željela postati spontana osoba samo zato što je jedna improvizacija uspjela. Ali nije tri puta provjeravala potvrdu. Poslala je Denisu adresu i dodala da će, ako se plan raspadne, smisliti nešto drugo. Odgovorio je da nosi salvete. Ta mala šala nije poricala njen trud. Samo je ostavljala dovoljno prostora da i obična nedjelja bude dobra.