Dunja je za Nerminov rođendan kupila mali kompas. U školi su zajedno crtali karte izmišljenih ostrva, a sada je on zaista volio planinariti i putovati. Ponovo su se sreli prošle jeseni. Nermin je tada već godinama živio kao muškarac, pod imenom koje mu je odgovaralo. Dunja je to znala prije susreta. Ono što nije očekivala bila je lakoća s kojom se poznato prijateljstvo pretvorilo u novu privlačnost.

Na poleđini kompasa dala je urezati stare inicijale iz njihove zajedničke bilježnice. Mislila je da poklanja dokaz da pamti cijeli njegov život, ne samo posljednjih nekoliko godina. Dok je birala slova, nije se zapitala pripada li joj pravo da odredi kako će on tu prošlost nositi. Zamišljala je njegov osmijeh i zbog toga prestala provjeravati vlastitu ideju.

Otvorio je kutiju za njenim kuhinjskim stolom. Kompas mu se svidio dok ga nije okrenuo. Prstom je prešao preko slova, pa spustio predmet pored tanjira. Dunja je odmah počela objašnjavati bilježnicu i njihova ostrva. Nermin je rekao da se sjeća. Problem nije bio u tome da je zaboravio zajedničke godine, nego što te inicijale ne želi nositi na svakom novom putovanju.

Na trenutak se osjetila odbijenom, kao da je odbio nju iz vremena kada su zajedno odrastali. Onda je čula koliko je ta pomisao sebična. Nije njegov poklon trebao čuvati njeno uvjerenje da razumije sve. Pitala ga je želi li da zamijeni kompas ili da izabere nešto sasvim drugo. Nermin se opustio tek kad je prestala braniti razlog zbog kojeg je pogriješila.

Zajedno su otišli u radnju. Izabrao je drugi kompas, bez slova, a ostatak novca potrošili su na ručak. Pričao joj je o prvom putovanju na kojem su ga svi upoznali samo kao Nermina. Dunja ga nije prekidala pričama iz škole. Kasnije joj je sam ispričao jednu koju je ona zaboravila, o karti koju su predali umjesto domaće zadaće i kazni koju su zajedno dobili.

Pred njegov naredni odlazak stavila je u torbu kratku poruku, naslovljenu imenom koje je svakodnevno izgovarala. Nije spominjala koliko ga dugo poznaje. Napisala je da joj nedostaje i prije nego što je krenuo. Nermin joj je s puta poslao fotografiju obične šumske staze i pitao želi li sljedeći put s njim. Dunja je rekla da želi, premda nema smisla za karte i nikad ga nije ni imala.