Kada je Emir pročitao prvu rečenicu, Nejra je pomislila da je sličnost slučajna. Na trećoj je već znala. Bio je to razgovor koji su vodili poslije njenog povratka iz porodične kuće, večeri kada je prvi put priznala koliko je povrijedilo udaljavanje od oca. Emir je tada sjedio uz nju i obećao da ne mora ništa objašnjavati drugima. Sada je njene riječi čitao pred punom salom, uz izmišljeno ime junakinje.
Publika je slušala tiho. U kratkoj priči otac je bio okrutniji, kćerka bespomoćnija, a partner daleko mudriji nego u stvarnom razgovoru. Nejra je prepoznala čak i način na koji je okretala šolju dok govori. Priča nije samo otkrivala nešto privatno. Preuređivala je njeno iskustvo tako da čovjek pored nje dobije najljepšu ulogu. Osjetila je kako joj dlanovi postaju hladni, iako je u sali bilo previše toplo.
Poslije čitanja moderator je pohvalio Emirovu sposobnost da razumije žensku bol. Nejra je ustala i izašla prije aplauza. Nije htjela objašnjavati publici koje su rečenice stvarne jer bi time otkrila još više. Emir ju je našao u hodniku i pitao zašto odlazi. Rekla je da prepoznaje razgovor i da nije pristala na objavu. On je odgovorio da je književnost uvijek dijelom život, kao da je tom opštom rečenicom riješio njen sasvim određeni problem.
Nejra je zamolila urednicu koja je bila prisutna za kratak razgovor. Nije tražila da presuđuje o njihovoj vezi, samo da zaustavi planirano objavljivanje tog teksta dok se stvar ne riješi. Urednica je pristala razgovarati s autorom. Emir se ljutio što je privatni sukob unijela u njegov posao. Nejra ga je podsjetila da je on već unio njenu privatnost na binu, bez ikakvog pitanja.
Tekst je povučen iz najavljene zbirke. Emir je publici poslao kratko objašnjenje da je koristio povjerljiv materijal bez potrebnog dogovora, ne navodeći Nejru. Kod kuće se izvinio, ali je još dugo govorio o izgubljenoj priči prije nego o izgubljenom povjerenju. Nejra se odselila. Nije željela da svaki budući razgovor vodi uz unutrašnju provjeru može li neka rečenica postati tuđi uspješan završetak.
Godinu kasnije prijateljica ju je pozvala na drugu književnu večer. Nejra je prihvatila, iznenađena što želi ponovo sjediti među ljudima i slušati. Poslije čitanja nije upoznala autora. Otišla je s prijateljicom na čaj i ispričala joj nešto iz vlastitog života. Prije nego što je završila, prijateljica je rekla da razgovor ostaje među njima. Nije zvučalo kao velika rečenica. Upravo zato Nejra je nastavila bez straha od narednog aplauza.