Šolja je bila nagnuta ulijevo i imala dršku kroz koju je jedva prolazio prst. Tara ju je držala na sajamskom stolu kao posudu za sitniš. Svi ostali predmeti bili su uredni, glazirani i potpisani. Muškarac u zelenom džemperu prišao je pred zatvaranje i pokazao upravo na nju. Tara je rekla da nije na prodaju. Pitao je može li je zamijeniti za nešto.
Zvao se Boris i obnavljao stare ramove. Ponudio je mali okvir od trešnjevog drveta, zatim popravku njene rasklimane police, a na kraju dvije ulaznice za koncert koji ni sam nije naročito želio slušati. Tara se nasmijala posljednjoj ponudi. Rekla je da ne razumije zašto toliko želi ružnu šolju. Boris je odgovorio da je jedina na stolu izgledala kao da je neko pravio za određenu ruku.
Bila je to prva šolja koju je napravila s ocem nakon njegovog odlaska u penziju. Htjela ga je naučiti zanatu, a on je uporno znao bolje. Posvađali su se oko drške i završili smijući se neuspjehu. Otac je umro dvije godine kasnije. Tara je priču ispričala kraće, bez datuma i bolesti. Boris je prestao nuditi razmjene. Pitao je može li umjesto toga kupiti sasvim običnu šolju za kafu.
Narednog mjeseca donio joj je okvir u kojem je bila fotografija njenog štanda, snimljena uz njenu raniju dozvolu. Nije tražio krivu šolju zauzvrat. Tara ga je pozvala u radionicu da vidi kako nastaju one pravilne. Proveo je dva sata pokušavajući napraviti zdjelicu koja se nije rušila. Kada se konačno srušila, opsovao je glinu tako ozbiljno da je Tara morala sjesti od smijeha.
Počeli su izlaziti, oprezno, jer je Tara godinama miješala samoću s vjernošću uspomenama. Jedne večeri Boris je slučajno oborio krivu šolju. Drška se odlomila. Ostao je nepomičan, očekujući kraj nečega većeg od predmeta. Tara je podigla komadić i osjetila ljutnju, pa tugu, pa neobično olakšanje što ne mora birati samo jedno. Rekla mu je da ode po ljepilo iz ladice, a zatim da joj da deset minuta mira.
Popravili su je sutradan. Spoj se vidio, drška je i dalje bila pretijesna. Tara je odnijela šolju kući i stavila je na policu, oslobađajući sajamski sto za novi rad. Boris je tamo dobio drugu šolju, ravnu i dovoljno veliku za njegove prste. Kada je pitao koliko košta, rekla je da je poklon. Prvi put nije imala potrebu dodati priču koja bi objasnila zašto smije nešto dati.