Na polici gradske čitaonice stajala je kutija s kesicama sjemena. Ko nešto uzme, na kraju sezone trebao je vratiti dio novog sjemena, pisalo je na poklopcu. Adela je odabrala grah s oznakom Rasim, zatim dodala svoje ime na spisak. Imala je mali balkon i veliko sjećanje na majčinu baštu. U penziju je otišla mjesec ranije, uvjerena da će sada konačno imati vremena za sve što je nekad odbijala zbog smjena.

Grah nije opravdao njena očekivanja. Adela je u kutiju ostavila poruku s pitanjem i crtežom veoma tužne stabljike. Sljedeće sedmice čekao ju je odgovor. Rasim nije mogao zaključiti mnogo iz crteža, ali je pohvalio list koji je izgledao kao jedro. Priložio je novu kesicu. Adela je odgovorila da više nema slobodnih saksija. Dodala je da je, uprkos očiglednom nedostatku talenta, spremna dati grahu još jednu priliku.

Tokom ljeta ostavljali su pisma među kesicama. Znala je da Rasim ima odraslog sina koji živi daleko, da mrzi zvuk televizora za vrijeme ručka i da svake godine zaboravi gdje je odložio zimske rukavice. On je saznao da Adela ruča prekasno i da se u novostečenom slobodnom vremenu još kreće kao da će je neko pozvati na posao. O biljkama su pisali sve manje. Ipak, nijedno nije predložilo da pisma prestanu putovati kroz čitaonicu.

U septembru je bibliotekarka najavila druženje za razmjenu sjemena. Adela je došla noseći praznu kesicu. Prepoznala je Rasima po rukopisu na kartici, a ne po izgledu koji je mjesecima zamišljala. Bio je niži i mnogo nemirniji. Prije nego što je stigla izgovoriti pripremljeno priznanje, rekao je da mora nešto objasniti. Grah je uzgojila njegova sestra. On je samo prepisao oznake i donio kutiju, nadajući se da će tako češće izlaziti iz kuće.

Adela je otvorila praznu kesicu i pokazala mu dno. Nije imala ništa vratiti. Stajali su uz stol pun urednih malih obećanja i smijali se tako dugo da ih je bibliotekarka zamolila da pomognu slagati stolice. Dok su radili, Rasim je pitao hoće li prestati pisati sada kada zna da nije vrtlar. Rekla je da joj još duguje kraj priče o rukavicama pronađenim u kutiji za hljeb.

Prvu zajedničku kafu popili su na njenom balkonu. Rasim je donio zdravu biljku bosiljka, s velikom oznakom: kupljeno na pijaci. Adela ju je smjestila u jedinu praznu saksiju. Kesicu graha ostavila je na stolu, pod šoljom, da je vjetar ne odnese. Do proljeća je bilo još mnogo mjeseci. Nisu morali odlučiti šta će tada sijati da bi dogovorili sljedeći utorak.