Ponedjeljak , 23 rujan 2019
Naslovna » Ljubavne priče » Vase price: Ajna – Zašto?
Vase price: Ajna – Zašto?

Vase price: Ajna – Zašto?

JA I ON…zasto ON zato sto se vise ne necu nego ne mogu da sjecam njegovog imena,lika,njegovog osmijeha koji mi i ovog momenta tjera suze u oci…ali suze koje vise i ne kapaju..jer ih nema presusile su vise….Zivjeli smo u istom mjesttu,par  godina stariji od mene i nije obracao neku paznju na buntovnu tinejdjerku koju je pubertet tresao iz petinih zila…sve  do tog ljeta 1998 godine…..obicno je sva omladina iz mjesta provodila vrijeme na obliznjoj rijeci..zezanje smijeh kupanje i sta vise pozeliti. Za svojih 16 godina bila sam gledajuci mojim ocima visoka, mršava ali sa grudima koje su odudarale od svake moje kolegice i u tim momentima su mi i smetale i bila sama sebi ruzna…
Aj…idiote podigla sam glavu sa ležaljke i nemam pojma da li zbog sna na julskom suncu ili tih plavih očiju koje su me gledale i lagano se spustale tik ispred mog lica…moje srce je počelo kucati 100 na sat…i ne nije ljubav na prvi pogled..ja je zovem ili zvala sam je ljubav na okidač…i od tog momenta je sve i krenulo bar sto se mene tiče ali sto se tice njega rekao mi je da je potajno mastao o meni vec godinu dana.
Počeli smo se vidjati ali tajno moji roditelji inače intelektualci su imali planove….za mene..i u  tim planovima momka nije bilo ni na vidiku a kamo li momka seljaka koji nema ni srednje završene doslovce vam prenosim riječi moje mame… Lude godine odmah mi na um padne zikina dinastija i boba i marija  samo sto su oni dobro zavrsili za razliku mene i njega…zabavljanje  cijelu srednju skolu i prva godina fakulteta  ljubav cvate,moji roditelji kopaju i rukama i nogama godinama braneci ali efekta nema NE MOŽE NAM NIKO NIŠTA JAČI SMO OD SUDBINE…bila je nasa pjesma…
Položen zadnji ispit prve godine medicine ON meje dočekao sa buketom ruža..i ne nisam nazvala roditelje da im se pofalim za ispit već smo otišli u iznajmljeni stan  i tu je naša ljubav dobila neku veću dimenziju u tim trenutcima kad sam mu poklonila svoje djevicanstvo nisam bila na zemlji vec sam plovila ni sama ne znam GDJE….ali….nakon par nedjelja budeci se rano ujutro sam osjetila nelagodu glavobolju i boze moj nagon za povracanje…e samo mi grip treba pomislila sam…mama ko mama kad je cula moje jaukanje u kupatilu..pod ruku i u krevet…caj i topao pokrivac iako sunce na polju iz neba iz zemlje pece…ali meni nije hladno samo mi je muka i opet povracanje….tako dan za dan…da bi nakon 5 dana moja mama mene iz neba pa u rebra …jesi li trudna….sok ocaj plakanje naricanje..i jedno veliko kurvo otac ce te zadaviti…mora da je od onog seljacine taj epitet je ON dobio od momenta kad su saznali za nas dvoje.Ostavila me je u suzama…ali to nisu bile suze ocaja vec radosti  pa Bože ja sam trudna i rodit ću naše dijete   dijete naše ljubavi   njegovo dijete…..
Za reakcije moga oca nema rijeci da se takva pogrda napise…ali ono ubit cu ga  je podigao svaki moj bijes koji se godinama skupljao  i skocila sam iz svog kreveta..protiv svog oca ali pljuska koju sam tada dobila prvi put u zivotu me je doslovce spustila na zemlju i prepustila sam se sudbini pa sta bude da bude.Izaci iz kuce nisam smjela deset dana jer nedaj Bože da se sramota otkrije.jedanaesti danje došao ON je došao…sa suzama mi je rekao da ćemo se vjenčati…plakali smo oboje kao djeca od radosti što je napokon i nama svanulo i što nas na kraju tunela ipak svjetlost čeka.
Zbog mog stanja vjencanje je zakazano za dvadeset dana. brze pripreme pa cak sam mozda i neku radost u ocima roditelja primijetila ..ili mi se mozda samo cinilo ..jer bila sam sretna za cijeli svijet  i  mislila sam da su u tim momentima svi sretni.Dva dana prije svadbe sam otisla po vjencanicu odnosno otisli smo zajedno  i u autu smo se smijali da nevalja da mladozenja vidi vjencanicu prije svadbe..odjednom samo moj vrisak PAZZZZZZZIIIIII  i onda tama i samo tama….Kad sam otvorila oči oko mne je sve bilo bijelo, zeleno više ni sama ne znam koje boje sam u tim momentima vidjela…i onda odjednom samo slike u glavi kao fleš preskaču munjevitom brzinom i opet vrisak i opet suze i opet sestre kako trče iz hodnika i zovu ljekara probudila se i vrišti…..
Sada dok pišem plačem ali suza više nema..nema više njega.nema moje bebe..nema mene više već samo sjena koja se nadvija nada mnom i opet i opet…..
VOLIM TE ADMIRE I BEBAČO MOJA!!!!!!!!!!!