Petak , 13 prosinac 2019
Naslovna » Ljubavne priče » ..kad ljubav zakasni !
..kad ljubav zakasni !

..kad ljubav zakasni !

Ima tih dana kada čovjek umre iznutra, a niko ni ne primjeti.

Ubiše u meni sve osjećaje. Samo tugu ostaviše. Mrzim utorak..

Da smo se voljeli manje, ja bih sada imao manje rana na srcu, a ti bi dugovala manje izgovora. Da smo se voljeli manje, ti bi sada imala čistiji obraz, a ja bih imao mirnije snove. Da smo se voljeli manje, ti bi nekog ljubila bez straha, a ja bih nekog ljubavi zvao. Da smo se voljeli manje, puno bi nam više od života ostalo…

Ali ništa vrijedilo ne bi, jer kakav bi to život bio, da smo se voljeli manje?

Zašto te ljudi žele natrag kada vide da ti bez njih ide sasvim okej. Zasto ?

Možda zato, možda što tek kada shvate šta su izgubili i žele da se vrate..

A ja tebi necu zamjeriti što si se vratila, ali ću zamjeriti što si mislila da možeš bez mene. Sve do sada mislila si da možeš. Zašto te ne bih sada pustio da to i pokušaš. Da te pustim,na onaj pravi, životni put bez mene..

Puno je vremena prošlo. Puno ne znači dovoljno.. Ali koliko ce vremena proteći da kažem da je dovoljno. Kada ce doci taj dan ?

Lažu, lažu, lažu da vreme leči sveee.. Vrijeme ce liječiti samo naviku na tebe. A kad je prava ljubav u pitanju ? Šta onda ? Kako ? Imam bezbroj pitanja. Zašto da i zašto ne.

Nemam odgovora, što je najgore – stvarno nemam.

Uzaludno pišem, ali i to ce proći. Valjda će. Kažu da sve prolazi.Ali ljubav me još nije prošla. Pitam se hoće li ubrzo. Ili će me držati kao i sve ostale pojedince sa ovakvim karakterom. Da li postajem nalik Vasi Ladačkom iz Balaševićevih pjesama i romana ? Isti smo karakteri, Balašević kao da opisuje moju dušu. U svakoj pjesmi, riječi. Potpuno isti. Nažalost.. Uvijek sam volio takve karaktere, one obilježene za život cijeli, koji će nakon određenog dijela života reći STOP i odlutati negdje u unutrašnjost sebe, postati hladan na osjećaje i emocije, a pitam se je li to zaista rješenje ili samo bježanje od stvarnosti ?

A bio je to jedan od onih pogleda: pogled koji ubrzava krv u venama i tjera osmijeh na lice kad ga se sjetite, pogled koji je nemoguće zaboraviti.

Rođen za ljubav na prvi i posljednji pogled. Iako se ta ljubav kasnije desila, mnogo kasnije od očekivanog. Ali dočekao sam je.

To je pogled koji govori sve. A ja volim da pustim da oči govore.

Pitam se postoji li žena koja će shvatiti vrijednost muskarca onda kad ga ima, a ne tek onda kada ga izgubi ?

Još uvijek se nadam da tamo negdje.. ipak postoji! I nadam se da je to ona, dosta toga uradila je za mene. Mozda i prešla preko stvari preko kojih ja ne bi. Iskreno !!

Možda, ali i muški tek kad shvate šta su izgubili žele da se vrati.. Kao i ja. Samo zbog jedne stvari. Ne zbog nje, da bi njoj bilo bolje. Samo zbog toga sto ovakav karakter moze pokazati da zaslužuje drugu šansu.. Pokazao sam to. Smijem se usuditi da popravim stvari. Znam da ih tada neću upropastiti.Samo jedna stvar u kojoj žene nikad neće dostići muškarce: oni mogu cijeli život da budu sa nekim koga ne vole.. Ali toga se i bojim, ne želim biti obilježen za cijeli život gledajući nekoga drugog da mi rađa djecu, bude životni saputnik i mladalačka uspomena na fotografijama koje će unuci da gledaju.

Samo želim nju, u svom zagrljaju. Istinska ljubav, kao moja nena i dedo.. Imao sam toliku cast da to vidim i osjetim,da doživim. Tesko za opisati, to se samo moze doživjeti. Čak i preko telefonskog poziva i jednom progovorenom riječju ” molim” s djedove strane, izazvalo je suze na neninom licu.. Doživio sam pravu ljubav, nećiju pravu ljubav. To zelim !!! Potrebno je dvoje, srećo, da bi ljubav uspjela.

A ja cu biti bogat kada budem imao tebe iako znam da ti nikada ne bi potrčala za mnom, nikada ne bi poslala poruku da ti se vratim, ne to nisi ti! Samo zelim svoju djevojcicu koju volim i koja je znala da me usreci.

I album pun fotografija, zajednickih fotografija koje cemo pregledati s kosom sijedom.

Ima tih dana kada čovjek umre iznutra, a niko ni ne primjeti. Ubiše u meni sve osjećaje. Samo tugu ostaviše. Mrzim utorak.. Da smo se voljeli manje, ja bih sada imao manje rana na srcu, a ti bi dugovala manje izgovora. Da smo se voljeli manje, ti bi sada imala čistiji obraz, a ja bih imao mirnije snove. Da smo se voljeli manje, ti bi nekog ljubila bez straha, a ja bih nekog ljubavi zvao. Da smo se voljeli manje, puno bi nam više od života ostalo... Ali ništa vrijedilo ne bi, jer kakav bi to život bio, da smo…

Pregled

Ocjena redakcije

Vaše ocjene

User Rating: 3.17 ( 6 votes)
73