Petak , 18 listopad 2019
Naslovna » Ljubavne priče » Jer za ljubav treba imat internet
Jer za ljubav treba imat internet

Jer za ljubav treba imat internet

“Jao, ne mogu vjerovati da se neko preko interneta može zaljubiti, nekoga zavoljeti…”

Jao, nemoj da sereš i govna da jedeš.

Ova priča nije o onim internet kretenima, koji kad vide sliku na profilu obližu je, izbale po njoj… Ovo je priča o istinskoj ljubavi, koja se dešava baš ovdje, na internetu. Da, ta ljubav je stvarna, iako nije bajna… Nedostaje joj fizičke bliskosti, ali je osjetimo. Tu je u nama… Podjednako nas čini sretnima, raspoloženijima, poželjnima…

Ljubav se dešava svugdje oko nas. Znam ženu koja je svog muža vidjela na pijaci, kupovala kod njega voće i u njega se zaljubila. Ako se ona na pijaci mogla zaljubiti, zašto ne bi mogao neko na internetu?

Svi koji su iz njima poznatog razloga sami ili usamljeni, nisu kamen. Svi mi žudimo za lijepom riječju, pažnjom, ljubavlju… Za nekim s kim možemo pričati o svemu. Shvatite to kao razmjenjivanje pisama, sa nekim ko je u drugom gradu. Žene su te koje su znale karmin na usne nanijeti, pa onu kovertu poljubiti. Istu svojim parfemom namirisati. Ta ljubav je živjela u tim kovertama i niko je nije osuđivao. Sad svemu tražite manu.

Nisu svima ‘suđene’ ljubavi iz njihovog grada, sela, ulice. Neke se sretnu u autobusu, vozu, avionima, brodovima…na stanicama, peronima, izletima… Neke se dese na internetu. Većinom su to oni ljudi koji nas svakog dana nasmiju, o svemu sa nama pričaju, pa i na ovaj način nas usreće ili utješe. Dan za danom, osmijeh za osmijehom, priča za pričom i zaljubite se. Nikome to od nas nije bila namjera. Samo se desi.

Kada ih nema na internetu, u onoj masi ljudi, odmah primijetimo to. Jednostavno nedostaju. Ono vrijeme koje provodite pišući sa njima, toliko se zbližite da je želja za zagrljajem, poljupcem i nerijetko seksom, ista kao da sjedite pored njega/nje. Poznato?

Kasnije se vide i čuju na skype. Skuhaju si kafu, pa kao da sjede za istim stolom, jedno preko puta drugog. Možda se tada ne mogu dotaći, ali ona želja za bliskošću ih baš na autobuskoj stanici ili peronu spoji. Samo je razlika u tome što su do tada prošli onaj dio ‘upoznavanja’ i odmah prešli na bliska dodirivanja.

Neke od tih veza i uspiju, završe brakom. Znam dosta njih. Veliki broj njih, ako u ljubavi ne uspiju, ostanu bar prijatelji. Zašto onda tu ljubav osuđivati, protiv nje se boriti, od nje olako odustajati, istu prezirati…? Ko vam garantuje da i te ljubavi što su kraj vas stalno, da su ono istinski i pravo? Ako vam je ta internet ljubav bar jednom ‘stavila’ osmijeh na lice, oraspoložila vas, usrećila… ne odustajte!

Samo naprijed. Navijam i držim fige za vas. SRETNO!
Tekst preuzet sa Bubakutak, uz dozvolu autora