Utorak , 19 rujan 2017
Naslovna » Ljubavne priče » Deset godina vjernosti
Deset godina vjernosti

Deset godina vjernosti

Nakon deset godina braka u koji je stalo dvoje djece, kredit za stan i česti problemi na poslu, teško mi je bilo prisjetiti se dana kad smo muž i ja bili par.Onih dana kad sam samo čekala da se telefon oglasi pa da u jednom skoku stignem do njega, a onda s rukom na slušalici s nestrpljenjem iščekujem da odzvoni barem još dva puta prije nego podignem slušalicu i javim se. To iščekivanje je služilo i da prikrijem uzbuđenje u glasu. Teško mi se bilo prisjetiti, a nisam baš naročito ni pokušavala. Sve češće sam zapadala u depresiju i kritizirala samu sebe zbog greške koju sam napravila ulaskom u brak. Plakala sam noću sama u krevetu dok je moj muž, blaženo nesvjestan mojih uzburkanih misli, u dnevnom boravku gledao utakmicu ili History.

Da, razmišljala sam i o razvodu. A onda bih se uplašeno trgla iz takvih misli i pomislila na djecu: zdravu, lijepu, nedužnu djecu.Šta će biti s njima?
Ulje na vatru dolijevali su i personalni problemi na poslu. Zbog njih sam se gotovo isključila iz svih social networka u zgradi, a nakačila se na sve moguće social networke na internetu koje su mi bile jezički dostupne.
I tako, jednog dana, javi mi se ON u inbox. Dva dana sam razmišljala da li da mu odgovorim ili ne. Davno ugašen osjećaj uzbuđenja , ali i straha me je ispunjavao. Magličasto sam se sjećala da imam porodicu i da činim nešto što ne bih trebala.Ali… Ubijedila sam samu sebe da to ništa ne znači.Pa to je virtualno! Pa ja imam username! Ne zna ko sam? Kao da je uopće bitno što on ne zna ko sam? Znam ja.

Nakon što sam se dobro osigurala i promijenila lozinke na svim računima – odgovorila sam mu. Kao da je samo to čekao. Istog trena je uzvratio. I tako…Dan po dan… mjesec …dva…tri…godina, dvije , tri… Bilo je tu svega.I svađa, i prekida, i pomirenja, i planova…Svega.Samo ne odlučnosti da nešto s nama učinimo. Hvatali smo se u koštac sa svakodnevnim problemima, rješavali sva ona pitanja koje normalni ljudi rade, a onda krišom slali poruke jedno drugom. I to je bilo dovoljno da se uzdignem do oblaka vjerujući kako sam našla i ljubav i smisao života.Konačno.

Nakon deset godina vjernosti potpuno sam postala sluđena.Jer, on je uvijek znao kad treba da se javi, kakvu pjesmu da mi pošalje… Iako nisam željela ponekad bih ga poredila sa svojim mužem. Generalno, nije se mogao takmičiti s njim ni u čemu, osim u ljubavi. Uvijek je znao reći pravu, nježnu stvar. Lahko sam nas mogla zamisliti zajedno, čak i u braku, čak i kod rodbine, prijatelja kako mi zaštitnički prebacuje ruku preko ramena. Moj muž nije imao naviku grliti me u javnosti.Čak ni na nekom veselju kad se svi grle. Sjedio bi onako vječno ozbiljan i spreman za inteligentni razgovor koji me ozbiljno počeo nervirati još u osmoj godini braka. Pa, zaboga miloga nisam ti ja ni sestra ni poslovni partner da vodimo takve razgovore! Smijemo se jedino kad se ja potrudim da se smijemo. Inače – ne.
A s ovim drugim sam se smijala. I pričala onako bezveze. O muzici koju moj preozbiljni muž nikad nije slušao. O koncertima koje sam voljela, a u bračnom stažu nisam ni na jedan otišla. O romanima za koje je moj muž smatrao da su danguba. O društvenom aktivizmu u kom sam željela oduvijek da učestvujem, ali zbog mora obaveza nisam imala vremena.
Jedino što nismo učinili jest da se nikada nismo sreli.

Ali, doći će i to. Planirali smo i planirali, ali bi se uvijek nešto ispriječilo. Da, ja sam veoma praktična osoba i negdje u dubini duše sam znala da se, ako se zaista neko ili nešto želi, ništa i niko ne može ispriječiti. Ali…Bilo mi je i suviše lijepo da bih sve pokvarila nekakvim zakeranjima. Ipak, morala sam sebi da priznam da nisam mogla zamisliti svog muža kako ispod jastuka krije mobitel i provjerava u gluho doba noći poruke ili obavijesti sa neke mreže. Nisam i tačka. Željela sam da mi olakša i da ga ulovim u takvim aktivnostima, ali nisam uspijevala. Sve je bilo u redu. Čak i bankovni račun koji prvi nastrada u brakolomstvu. Sve. Jednostavno sve je bilo besprijekorno pokriveno i čisto.

Je li moj muž nešto slutio? Jest. Vidjela sam mu u očima.Ali nije pitao. Vjerojatno me je analizirao kao i ja njega i kad nije našao ništa sumnjivo samo me ispitivački gledao.Bez pitanja.A ja sam priželjkivala da me pita pa da mu sve „skrešem u brk“. I to što gleda vražiji History ili Sport dok ja budna i sama ležim u krevetu, i to što ne sluša srceparajuće pjesme i ne postavlja mi ih na zid na fb, i što me nikad nije zagrlio na javnom mjestu i što nikad nije kupio one crne bokserice koje se meni sviđaju, a njemu izgledaju nekako „mrtvačke“, i…i… ma svašta bih mu u brk skresala.

I bila bih sigurno smiješna.Sad to znam. Ali…
S drugim je trajalo i trajalo. Iako su sve statistike i sva moguća svjetska istraživanja tvrdila da se takve veze ne završavaju hepiendom, ja sam vjerovala suprotno. Samo treba biti strpljiv. Ipak…
Oči su mi se otvorile kad sam se najmanje nadala i kad nisam ni željela da se otvaraju. Zašto bi se otvarale? Ipak su se otvorile, jer , konačno, oči i služe za to. Bilo je ovako: u našoj komunikaciji rijetko kad sam prva poduzimala korak. Uvijek se on javljao, uvijek je prekidao ljutnju ili svađu…čestitao, ako se imalo šta čestitati.Ja sam inače moderna osoba, modernih shvatanja, ali,ipak, sam i dosta „ufurana“ i volim da se oko mene trude. Zato sam mu se prva rijetko javljala. A uvijek me podsticao da se javim.
Jedne večeri vidim da je on line i pomislim: „ma šta ima veze, javit ću mu se“. I javim se. Odgovori on kratko, a onda nestade s mreže. Odmah mi je bilo jasno šta se desilo. Ipak, sačekam sutradan , takođe, uveče da se javi i objasni mi.

– Joj, sinoć mi sva porodica ispred kompa, a ti se javi. Izvini, samo sam na brzinu odgovorio i isključio se.
– Da, isključio si se ti i iz mog života.Odnosno, ja te isključujem.

Tako mi je objasnio i tako sam odgovorila. Odjednom sve ono što sam krišom i od same sebe mislila postade moja misao vodilja. Naravno, kad nekog ili nešto želiš nema prepreke koju ne možeš savladati. I doći, i vidjeti, i sve ostaviti ako je to ono što ćete usrećiti, preći i brda i doline, preplivati Amazon pun pirana ili barem pokušati preplivati ga i moliti Boga da te neko kome je stalo, odnosno onaj zbog koga to i činiš, spriječi u tome. Ako me je volio kao što je tvrdio zašto ništa nije poduzeo? Sve se može i ništa nije nemoguće. A za mene je nemoguće tavoriti u nekakvoj poluvezi koja mi odjednom više nije čak ni zabavna. Jer, shvatila sam: biti nekome druga nije ono što želim od života, nije ono što bi me ikad usrećilo. Ja želim biti prva i jedina. Ona zbog koje se druge , ne samo ostavljaju, nego i zaboravljaju.

Iako bih mu trebala biti čak i zahvalna što mi je u dvije rečenice otvorio oči, ipak sam dugo krišom u krevetu plakala. I prvi put zahvaljivala Bogu što postoji i History i Sport kanal. Nisam plakala za njim ili za nama.Plakala sam za nečim što sam pobrkala sa ljubavlju. Za nečim što mi se učinilo da je isto kao i ono što sam prije više od deset godina osjetila i možda nikad više neću osjetiti. Plakala sam i zato što mi je pokazao da MI nismo ništa posebno. Da smo običan par nezadovoljan trenutnim statusom u braku i ništa više.
Pokazao mi je u one dvije rečenice da su sva ona istraživanja i statistike koje tvrde da afere rijetko imaju sretan kraj ,ipak, tačne.
I dok me muž zove da pođemo pogledati nove jastuke za naš bračni krevet razmišljam da sam ipak imala sreće , a i pameti i odabrala pravog.
Njemu sam prva i jedina.

Autor: HAIRS

Nakon deset godina braka u koji je stalo dvoje djece, kredit za stan i česti problemi na poslu, teško mi je bilo prisjetiti se dana kad smo muž i ja bili par.Onih dana kad sam samo čekala da se telefon oglasi pa da u jednom skoku stignem do njega, a onda s rukom na slušalici s nestrpljenjem iščekujem da odzvoni barem još dva puta prije nego podignem slušalicu i javim se. To iščekivanje je služilo i da prikrijem uzbuđenje u glasu. Teško mi se bilo prisjetiti, a nisam baš naročito ni pokušavala. Sve češće sam zapadala u depresiju i kritizirala…

Pregled

Ocjena redakcije

Ocijenite pri?u

User Rating: 3.48 ( 11 votes)
92

Jedan komentar